TEHNOLOGIJA U SLUŽBI SANACIJE PRIRODE

Jačanje uloge dronova u pošumljavanju područja pogođenih požarima

Autor: Redakcija
event 19.04.2022.
Foto: Shutterstock

Prošle godine u studenom, dronovi su letjeli iznad područja pogođenih požarima u Britanskoj Kolumbiji (Kanada), izbacujući tisuće sjemenki drveća preko pougljenog tla. Letovi su bili dio eksperimentalnog istraživanja i pokušaja pošumljavanja na područjima koja su potpuno izgorjela u destruktivnoj sezoni požara 2017. godine.

S dronovima na njihovoj strani, ljudi vjeruju kako će pošumljavanje ići puno brže, posebice s obzirom na činjenicu da šumski požari postaju sve gori. 2017. godina bila je jedna od najgorih požarnih sezona zabilježenih u Britanskoj Kolumbiji. Gotovo 800.000 hektara otišlo je u dim, odnijevši sa sobom kuće, automobile i drveće.

Za lokalno stanovništvo požari su bili razorni. Tijekom te sezone čak dvadeset različitih požara spojilo se u jedan enormni požar, na velikoj površini. U to vrijeme bio je to najveći zabilježeni požar u povijesti pokrajine. Dok su šumski požari prirodna opasnost koja se događa već tisućljećima, klimatske promjene i ljudska aktivnost povećale su učestalost šumskih požara u posljednjih nekoliko desetljeća, pogoršavajući njihovu razornost.

„Na mnogim opožarenim područjima tlo je toliko izgorjelo da nema mogućnosti regeneracije sadnica”, kaže Percy Guichon. Guichon je direktor Central Chilcotin Rehabilitation, tvrtke za pošumljavanje i upravljanje zemljištem u Britanskoj Kolumbiji.

Stabla se inače mogu obnavljati raspršivanjem šišarki pomoću vjetra ili uz pomoć životinja. Ali kada je vatra prejaka i temperatura previsoka, nema načina da sjeme preživi i da drveće prirodno ponovno izraste u pougljenim tlima. Kako bi pomogle u obnovi šuma, zajednice se okreću tehnološkim alternativama – uključujući dronove.

„Htjeli smo pronaći drugu metodu sadnje koja bi nadopunila naše trenutne, tradicionalne metode sadnje pomoću sadnica za drveće”, kaže Guichon. Ručna sadnja drveća obavlja se u grupama i težak je posao: pojedinci nose lopatu s dugom drškom i vreću od gotovo 20 kilograma sadnica i naizmjenično probijaju zemlju i postavljaju stablo u rupu. Proces često započinje u ranim jutarnjim satima kada je tlo vlažno. Prateći stroge smjernice o kvaliteti i gustoći, ručnom sadnjom stabala može se posaditi između 1000 i 3000 stabala dnevno.

Dronovi imaju drugačiji pristup. Za pilot program, Guichonova grupa i vladina agencija Forest Enhancement Society of British Columbia kupili su sjemenke jele i bora iz rasadnika u Kaliforniji i poslali ih DroneSeedu, agrotehnološkom startupu sa sjedištem u Seattleu. „Sjemenke stavljaju u malu posudu, koja sadrži mješavinu zemlje i hranjivih tvari kako bi im dali najbolje uvjete za klijanje”, kaže Guichon.

U prvom krugu sadnje dronom izbačeno je oko 10.000 „paketa“ po hektaru, tj. ukupno oko 52 hektara. Tim planira nastaviti pratiti rast borova i jela koji su zasađeni u proljeće i ljeto kako bi vidjeli hoće li sjeme proklijati i primiti se za tlo.

Nadamo se da će pola milijuna sadnica zasađenih dronom pomoći spaljenoj šumi da se oporavi brže nego što bi mogla sama. „Ako je do najbližeg živog stabla kilometar, proći će dosta vremena da sjeme stigne – i tu se ljudi mogu uključiti, uključujući tehnologiju dronova kako bi ubrzali oporavak i dugoročni razvoj područja”, kaže John Bailey, profesor na Šumarskom fakultetu Sveučilišta Oregon State.

Iako je malo vjerojatno da će sjetva dronom ikada u potpunosti zamijeniti ručnu sadnju, tehnologija postaje sve popularnija u regijama zahvaćenim šumskim požarima. U Britanskoj Kolumbiji, državi Washington i drugim područjima pacifičkog sjeverozapada uloženi su dodatni napori za ponovno pošumljavanje. Mnogi od napora uključuju rad sa šumarima, lokalnim vlastima i vlasnicima zemljišta koja su pogođena šumskim požarima. Što se tiče sadnje dronom, lakše je provoditi istraživanje površine zemlje i dronovi mogu doći do mjesta na kojima ručna sadnja nailazi na poteškoće, kao što su udaljena mjesta i oštri nagibi.

Bailey kaže da postoje neke ključne stvari koje treba uzeti u obzir kada se koriste dronovi za pošumljavanje. Neka bi područja mogla predstavljati problem. „Niža nadmorska visina, niže geografske širine, strme padine okrenute prema jugu: i one mogu postati vrlo vruće. Ako ste izgubili cijeli ili veći dio pokrova šume kako bi se toplina raspršila, to može biti stvarno izazovno okruženje, čak i za sadnicu koja je posađena u zemlju, a još više za novo sjeme koje se tek treba primiti za tlo”, kaže Bailey.

Rezultati eksperimentalne sadnje dronovima u Britanskoj Kolumbiji stići će tijekom sljedeće godine i nadamo se da će imati pozitivan ishod. Podaci iz ovih probnih projekata koristit će se za oblikovanje budućnosti istraživanja dronova, tehnika ispuštanja „paketa“ i projekata pošumljavanja.

Čak i ako se sjeme raspršeno dronom ne ukorijeni, još uvijek postoji nada da će se šuma vratiti, ali to bi moglo potrajati. Kao što Bailey voli reći svojim studentima, „Ta područja će opet biti šuma, ali to bi moglo potrajati stotinama godina.”

Komentari

Zainteresirani ste za jedan od treninga?

Ispunite prijavu i javit ćemo Vam se u najkraćem mogućem roku!

Markoja d.o.o.
Sjedište:
Selska cesta 93
OIB: 10585552225

    Ispunite prijavu i javit ćemo Vam se u najkraćem mogućem roku!



    Sve vijesti

    Podržava