Od podsjećanja male djece da idu na „tutu”, do pričanja priča prije spavanja i uporabe kao sugovornika, pametni uređaji koji se aktiviraju glasom koriste se za pomoć u odgoju djece gotovo od dana njihova rođenja.

Međutim, kako sugerira novo istraživanje, ubrzani rast glasovnih asistenata, uključujući Google Home, Amazon Alexu i Appleov Siri, mogao bi imati dugoročan negativni utjecaj na društveni i kognitivni razvoj djece, posebice na njihovu empatiju, suosjećanje i vještine kritičkog razmišljanja.

„Brojne posljedice na djecu uključuju neprikladne reakcije, kočenje društvenog razvoja i otežavanje mogućnosti učenja”, izjavio je Anmol Arora, koautor istraživanja objavljenog u časopisu Archives of Disease in Childhood.

Glavna briga je to što djeca pripisuju ljudske karakteristike i ponašanje uređajima koji su „u suštini popis uvježbanih riječi i zvukova spojenih u rečenicu.”

Djeca antropomorfiziraju i zatim oponašaju uređaje, kopirajući njihove propuste da promijene ton, glasnoću, naglasak ili intonaciju. Drugi problem je činjenica da strojevi ne očekuju automatski od djece da kažu ‘molim’ ili ‘hvala’.

Uređaji su također ograničeni u smislu vrste pitanja na koja mogu odgovoriti. „Zbog toga će djeca učiti vrlo uske oblike ispitivanja te uvijek u obliku naredbe”, kaže Arora, istraživač na Fakultetu za kliničku medicinu Sveučilišta u Cambridgeu.

Također postoje problemi s prepoznavanjem različitih naglasaka. „Ako je dijete u ranoj fazi života, možda neće moći ispravno izgovoriti određene riječi i tada postoji rizik da se riječi pogrešno protumače i da bude izloženo nečemu neprikladnom”, rekao je Arora, navodeći primjer u kojem je desetogodišnja djevojčica bila izložena online izazovu pri kojem joj je Alexa rekla da novčićem dotakne električnu utičnicu pod naponom.

Dr. Ádám Miklósi, koji je nedavno objavio studiju koja pokazuje da korištenje pametnih telefona i tableta „preusmjerava” dječje mozgove s dugoročnim učincima, nazvao je istraživanje važnim i rekao da je potrebno učiniti više kako bi tvrtke ozbiljno shvatile problem.

„Trenutačno su ti uređaji vrlo primitivni jer ljudi koji ih razvijaju ne mare za ljudsku interakciju ni njihov utjecaj na razvoj djece. Oni znaju kako odrasli koriste te uređaje, no način na koji ih djeca koriste i utjecaj koji imaju na djecu vrlo su različiti”, rekao je, naglasivši da je potrebno “puno više istraživanja, kao i etičke smjernice za njihovu uporabu od strane djece”.

No dr. Caroline Fitzpatrick, kanadska voditeljica istraživanja pod nazivom Korištenje digitalnih medija od strane djece i njihove implikacije za promicanje zajedništva: Ekosustavni pristup (Digital Media Use by Children and Its Implications for Promoting Togetherness: An Ecosystemic Approach), smatra da nema mnogo razloga za zabrinutost.

„Istina je da djeca trebaju bogat kontekst i poticaje za učenje i razvoj vokabulara koji trenutno ne mogu dobiti kroz interakciju s tehnologijom jer ona samo pruža minimalne informacije, alate i kontekst”, rekla je.

„Dijete koje je već bilo stidljivo ili je provodilo previše vremena na svom uređaju moglo bi razviti slabije socijalne vještine i nižu društvenu kompetenciju od svojih vršnjaka, kao i poteškoće s korištenjem osnovnih pravila pristojnosti te slabe neverbalne komunikacijske vještine – poput prekidanja i ne uspostavljanja kontakta očima”, ali ističe da „sve dok se roditelji pridržavaju preporučenih ograničenja za djecu te ona imaju zdravu količinu interakcije sa svojim skrbnicima i vršnjacima (…), ne bi trebalo biti razloga za uzbunu.”