Kad su analitičari pogledali milijarde razgovora između ljudi i AI-ja, otkrili su nešto što nitko nije očekivao: većina nas AI ne koristi onako kako bi stručnjaci pretpostavili. Nije sve u tehničkim odgovorima, kodiranju ili rješavanju matematičkih zadataka. Ljude najčešće zanimaju praktične, svakodnevne stvari: kako napisati pristojnu poruku, kako objasniti nešto djetetu, što skuhati za večeru ili kako se pripremiti za razgovor za posao.

Ispada da je AI postao nešto poput digitalnog suputnika. Ljudi ga pitaju stvari koje inače ne bi pitali kolege ili prijatelje, jer znaju da ne osuđuje i da će odgovoriti odmah. Upravo zato, veliki broj interakcija nema veze s tehnologijom, nego s emocionalnom podrškom. Korisnici traže savjet kad su pod stresom, kad im treba motivacija ili samo netko tko će “poslušati”.

Naravno, tu su i klasične upotrebe. Milijuni ljudi svaki dan koriste AI za posao: pisanje emailova, uređivanje tekstova, analizu podataka, izradu prezentacija ili programiranje. Zanimljivo je da su kreativni zadaci poput pisanje pjesama, smišljanje ideja i uređivanje slika među najbrže rastućim kategorijama. AI se sve više koristi kao alat za inspiraciju, ne samo za izvršavanje zadataka.

Analize su pokazale i nešto vrlo ljudsko: mnogi razgovori s AI-jem započinju jednostavnim “hej”, “bok”, “kako si”. Ljudi se ponašaju prirodno, kao da je AI dio svakodnevnog ritma, posebno kada ga koriste često. Što je AI bolji u razumijevanju konteksta, to se ljudi češće prema njemu odnose kao prema nekoj vrsti asistenta koji “zna sve”, ali je i dovoljno strpljiv da objasni ono što možda ne znamo.

Kad se sve zbroji, obrazac je jasan: ljudi AI ne koriste samo kao alat, nego kao partnera u rješavanju svakodnevnih sitnica. To ne znači da će zamijeniti prijatelje ili stručnjake, ali znači da zauzima novu, zanimljivu ulogu. Nešto između rječnika, mentora, savjetnika i kreativnog pomoćnika. Ako se trendovi nastave, AI bi uskoro mogao postati jednako uobičajen kao pametni telefon: uvijek uz nas, spreman da pomogne kad god poželimo.